Logopedija (speech – language pathology) je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s produkcijom govora te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije i poremećajima gutanja osoba svih životnih dobi (prema definiciji Europskog udruženja logopeda – CPLOL).
Logopedska djelatnost obuhvaća prevenciju, probir, otkrivanje, procjenu, dijagnostiku i rehabilitaciju poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno-laringealnih funkcija u osoba svih dobnih skupina.
Logopedi su stručnjaci koji rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju te terapiji poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno-laringealnih funkcija u osoba svih dobnih skupina. Iako je u javnosti uvriježeno mišljenje da logopedi isključivo rade s djecom koja krivo izgovaraju glasove ili ne govore, istina je da se logopedi bave sa širokim spektrom teškoća i poremećaja od najranije do odrasle dobi.
Tu pripadaju:
Logopedi rade u različitim sustavima:
Mnogi roditelji su često u nedoumici kada prvi put posjetiti logopeda. Ako primijetite bilo kakva odstupanja u komunikacijskom i/ili jezično-govornom razvoju svog djeteta ili vas iz bilo kojeg razloga brine način na koji vaše dijete komunicira i/ili govori, obratite se stručnjaku logopedu što ranije.
Tako se na vrijeme može utvrditi jesu li kod djeteta prisutna kakva odstupanja u komunikacijskom i/ili jezično-govornom razvoju te postoji li potreba za uključivanjem u logopedsku terapiju. Možda mu logopedska terapija još nije potrebna, no u tom slučaju dobit ćete korisne i konkretne savjete koje možete sami primijeniti u svakodnevnoj interakciji s djetetom te mu tako pomoći u razvoju nedostatno razvijenih vještina.
Također, izrazito je bitno da se djeci, kod koje je utvrđen samo rizik za razvoj određenih teškoća, podrška i terapija omoguće u najranijoj dobi, odnosno da se ne čeka dijagnoza kako bi se navedene usluge pružile. To se naziva RANA INTERVENCIJA u čijem je središtu obitelj kao cjelina, a obuhvaća proces informiranja, savjetovanja, edukacije i podrške roditeljima idjeci koja imaju teškoće u razvoju ili kod koje postoji faktor rizika za razvojno odstupanje. Navedene usluge pružaju se od najranijega otkrivanja razvojnih rizika ili teškoća u razvoju, a nastavljaju se pružati sve dok dijete ne postigne tipične razine razvoja ili prijeđe na druge usluge primjerene dobi i/ili stupnju razvoja.
